HRAST
Opis: Visoko, vrlo razgranato drvo. Listovi imaju kratke
peteljke i režnjeve po obodu sa širokim polukružnim ivicama.
Muški cvetovi su u obliku dugih resa, dok su ženski cvetovi gru-
pisani po 3-5. Plod je u obliku oraha, sa kupolastim omotačem
na kojem se nalaze sitne krljušti.
Staništa: Hrastove šume se najčešće nalaze u ravničarskim
brdskim predelima.
Upotrebljivi delovi: Kora sa mlađih grana (2-4 godine) i plod,
koji je ispržen i samleven. Reguliše funkciju intestinalnog trakta
(creva) kod proliva.
Sakupljanje: Kora se skida martu-aprilu, ređe u jesen, u oktobru
- novembru i suši se u senci ili u pećnici.
Aktivna svojstva: Tanin, kvercinska kiselina, elagna i galna
kiselina, gorke supstance - kvercin i floroglucin, pektin, kalcijum-
oksalat.
Farmakološko dejstvo: Antidijaretik (protiv proliva), hemos
tatik (zaustavlja krvarenje), antisudorifik (protiv znojenja),
tonik (osvežavajuće dejstvo na kožu), adstrigens (izaziva stezanje),
antiinflamator (protiv zapaljenja).
Terapijske indikacije: Hronična dijareja (hronični proliv),
me troreja (curenje krvi, sluzi iz materice), hemoptizija (iskašljavanje
sukrvičavog ispljuvka), hematurija (mokrenje krvi - kao lek
koji otklanja simptome), enteritis (upala creva), hemoroidi (šu -
ljevi), analne fistule (zagnoji na analnom otvoru - čmaru), gingivitis
(upala desni), faringitis (upala ždrela), opekotine, leukoreja
(belo pranje), impetigo (kožno oboljenje), intertrigo (ojedine).
Način upotrebe:
Interno: - Dekokt: 1 kašičicu sitno samlevene kore, kuvati 5
minuta u 250 ml vode do ključanja, a zatim ostaviti da odstoji 10
minuta. Procedi se i pije po 2 šolje dnevno, zaslađeno medom, u
mlakom stanju.
Spolja: - Koncentrovani dekokt: 10 g lišća i kore na 1 litar vode
(ponavlja se isti princip). Upotrebljava se kao sredstvo za ispiranje
usne duplje, vagine i kao kupka za noge.
- Oblog: Prekrivaju se delovi zahvaćeni hemoroidima (šuljevima).
- Prah: Zaustavlja krvarenje iz nosa, a takođe se osušena i sa -
mlevena kora upotrebljava kao oblog za isceljenje dekubitusa
(rana usled dugotrajnog ležanja).
peteljke i režnjeve po obodu sa širokim polukružnim ivicama.
Muški cvetovi su u obliku dugih resa, dok su ženski cvetovi gru-
pisani po 3-5. Plod je u obliku oraha, sa kupolastim omotačem
na kojem se nalaze sitne krljušti.
Staništa: Hrastove šume se najčešće nalaze u ravničarskim
brdskim predelima.
Upotrebljivi delovi: Kora sa mlađih grana (2-4 godine) i plod,
koji je ispržen i samleven. Reguliše funkciju intestinalnog trakta
(creva) kod proliva.
Sakupljanje: Kora se skida martu-aprilu, ređe u jesen, u oktobru
- novembru i suši se u senci ili u pećnici.
Aktivna svojstva: Tanin, kvercinska kiselina, elagna i galna
kiselina, gorke supstance - kvercin i floroglucin, pektin, kalcijum-
oksalat.
Farmakološko dejstvo: Antidijaretik (protiv proliva), hemos
tatik (zaustavlja krvarenje), antisudorifik (protiv znojenja),
tonik (osvežavajuće dejstvo na kožu), adstrigens (izaziva stezanje),
antiinflamator (protiv zapaljenja).
Terapijske indikacije: Hronična dijareja (hronični proliv),
me troreja (curenje krvi, sluzi iz materice), hemoptizija (iskašljavanje
sukrvičavog ispljuvka), hematurija (mokrenje krvi - kao lek
koji otklanja simptome), enteritis (upala creva), hemoroidi (šu -
ljevi), analne fistule (zagnoji na analnom otvoru - čmaru), gingivitis
(upala desni), faringitis (upala ždrela), opekotine, leukoreja
(belo pranje), impetigo (kožno oboljenje), intertrigo (ojedine).
Način upotrebe:
Interno: - Dekokt: 1 kašičicu sitno samlevene kore, kuvati 5
minuta u 250 ml vode do ključanja, a zatim ostaviti da odstoji 10
minuta. Procedi se i pije po 2 šolje dnevno, zaslađeno medom, u
mlakom stanju.
Spolja: - Koncentrovani dekokt: 10 g lišća i kore na 1 litar vode
(ponavlja se isti princip). Upotrebljava se kao sredstvo za ispiranje
usne duplje, vagine i kao kupka za noge.
- Oblog: Prekrivaju se delovi zahvaćeni hemoroidima (šuljevima).
- Prah: Zaustavlja krvarenje iz nosa, a takođe se osušena i sa -
mlevena kora upotrebljava kao oblog za isceljenje dekubitusa
(rana usled dugotrajnog ležanja).
BOR
Bor je uopsteni naziv za vise vrsta cetinara. Dakle, spada u zimzelene biljke a travari na nasim prostorima najcesce upotrebljavaju beli bor, crni bor, planinski bor, obicnu smreku i obicnu jelu. Borove sume su najrasprostranjenije u hladnim predelima severne polulopte, narocito u Kanadi i Sibiru, ali i sirom Evrope. Nastavak priceodnosice se na obicni bor, u narodu poznat i kao beli bor (latinski naziv Pinus sylvestris).
Severno americki Indijanci su dobro poznavali mnoga lekovita svojstva bora. Vekovima su koristili ovu biljku za lecenje upale pluca. Borove iglice su stavljali u kosu da bi se otarasili parazita (vaski i buva). Medju prvim evropskim doseljenicima koji su stigli na americki kontinent skorbut je bila veoma cesta pojava, kao posledica nedostatka vitamina C. Indijanci su ih naucili da se lek nalazi u borovim iglicama.Tako sve do danas u lekovite svrhe upotrebljavaju se borove iglice, mladi izdanci ove biljke i borova smola. Dakle, borovi izdanci i iglice su bogat izvor C vitamina. Osim toga imaju blagotvorno dejstvo na disajne organe, dok se smola koristi za lecenje koznih bolesti i reumatizma.Odavno se zna da jutarnji boravak i setnja kroz borovu sumu pruzaju olaksanje osobama koje imaju problema sa disajnim organima i stitnom zlezdom.
Etericno ulje od borovih iglica se koristi u proizvodnji kucne hemije jer pored prijatnog mirisa dezinfikuje povrsine i prociscava vazduh.
Caj od borovih iglica je prijatnog mirisa i ukusa a narodnamedicina ga preporucuje za ublazavanje simptoma zimskih prehlada, kao i za lecenje raznih vrsta respiratornih infekcija. Samo jedna solja caja moze podstaci izlucivanje sluzi nakupljene u disajnim organima. Verovali ili ne, borove iglice su veoma mocno prirodno sredstvo za lecenje prehlade, tako da i samo udisanje pare koju emituje vruc caj moze razbiti sluzi u plucima.
Caj od borovih iglica u sebi sadrzi i malu kolicinu kofeina ali ipak dovoljnu da podize nivo koncentracije, doprinosi bistrini i jasnoci uma, povecava vitalnost i nivo izdrzljivosti ogranizma.
Za pripremu caja upotrebljavaju se iglice sa mladih, svetlo zelenih izdanaka bora koji se pojavljuju na prolece i to na vrhovima grana.
Severno americki Indijanci su dobro poznavali mnoga lekovita svojstva bora. Vekovima su koristili ovu biljku za lecenje upale pluca. Borove iglice su stavljali u kosu da bi se otarasili parazita (vaski i buva). Medju prvim evropskim doseljenicima koji su stigli na americki kontinent skorbut je bila veoma cesta pojava, kao posledica nedostatka vitamina C. Indijanci su ih naucili da se lek nalazi u borovim iglicama.Tako sve do danas u lekovite svrhe upotrebljavaju se borove iglice, mladi izdanci ove biljke i borova smola. Dakle, borovi izdanci i iglice su bogat izvor C vitamina. Osim toga imaju blagotvorno dejstvo na disajne organe, dok se smola koristi za lecenje koznih bolesti i reumatizma.Odavno se zna da jutarnji boravak i setnja kroz borovu sumu pruzaju olaksanje osobama koje imaju problema sa disajnim organima i stitnom zlezdom.
Etericno ulje od borovih iglica se koristi u proizvodnji kucne hemije jer pored prijatnog mirisa dezinfikuje povrsine i prociscava vazduh.
Caj od borovih iglica je prijatnog mirisa i ukusa a narodnamedicina ga preporucuje za ublazavanje simptoma zimskih prehlada, kao i za lecenje raznih vrsta respiratornih infekcija. Samo jedna solja caja moze podstaci izlucivanje sluzi nakupljene u disajnim organima. Verovali ili ne, borove iglice su veoma mocno prirodno sredstvo za lecenje prehlade, tako da i samo udisanje pare koju emituje vruc caj moze razbiti sluzi u plucima.
Caj od borovih iglica u sebi sadrzi i malu kolicinu kofeina ali ipak dovoljnu da podize nivo koncentracije, doprinosi bistrini i jasnoci uma, povecava vitalnost i nivo izdrzljivosti ogranizma.
Za pripremu caja upotrebljavaju se iglice sa mladih, svetlo zelenih izdanaka bora koji se pojavljuju na prolece i to na vrhovima grana.
BELI JASEN
Drvo visoko 10-30 m sa listovima raspoređenim u parovima
(sa leve i desne strane i jednim neparnim na vrhu); koji se
sastoje od 7-13 listića bez drške. Cveta pre nego što se listovi razviju,
u aprilu-maju.
Cvetovi su bez cvetnog omotača. Plod je u obliku semenke.
Staništa: Raste po šumama, livadama, vlažnim mestima.
Upotrebljivi delovi: Kora i listovi.
Aktivna svojstva: Manitol, inozitol, kvercetol, jabučna kiselina,
gume, isparljivo ulje.
Sakupljanje: Kora sa mladih grana (do četiri godine starosti)
i korenja se skida u aprilu-maju. Lišće se sakuplja u maju-junu.
Ako se koristi odmah, sveže lišće se može brati u bilo koje doba
godine. Sušenje se vrši u senci.
Način delovanja: Sudorifik (pospešuje znojenje), holagog i
holeretik (sredstva koja pomažu stvaranje i lučenje žuči), cikatrizant
(za zarastanje rana), laksativ (sredstvo za pražnjenje creva),
intestinalni antiinflamator (protiv zapaljenskih procesa u crevima),
protiv kostobolje, reume, diuretik (izaziva mokrenje), ad -
stri gens (steže sluzokožu).
Terapeutske indikacije: Holecistitis (upala žučnog mehura),
upala žučnih kanala, čir, crevna oboljenja, dijareja (proliv), bub -
režna oboljenja, kostobolja, reumatizam, kožne bolesti.
Način upotrebe:
- Infuzija: 1 kašičicu lišća dodati na 250 ml vruće vode i ostaviti
da odstoji 3 minuta, a zatim procediti. Piti 2-3 šolje na dan.
- Dekokt: 50 g kore dodati na 1 litar vode; kuvati 4 minuta, a
zatim ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti 3 šolje dnevno. Dekokt je
veoma delotvoran kod kostobolje, reume i dijareje.
(sa leve i desne strane i jednim neparnim na vrhu); koji se
sastoje od 7-13 listića bez drške. Cveta pre nego što se listovi razviju,
u aprilu-maju.
Cvetovi su bez cvetnog omotača. Plod je u obliku semenke.
Staništa: Raste po šumama, livadama, vlažnim mestima.
Upotrebljivi delovi: Kora i listovi.
Aktivna svojstva: Manitol, inozitol, kvercetol, jabučna kiselina,
gume, isparljivo ulje.
Sakupljanje: Kora sa mladih grana (do četiri godine starosti)
i korenja se skida u aprilu-maju. Lišće se sakuplja u maju-junu.
Ako se koristi odmah, sveže lišće se može brati u bilo koje doba
godine. Sušenje se vrši u senci.
Način delovanja: Sudorifik (pospešuje znojenje), holagog i
holeretik (sredstva koja pomažu stvaranje i lučenje žuči), cikatrizant
(za zarastanje rana), laksativ (sredstvo za pražnjenje creva),
intestinalni antiinflamator (protiv zapaljenskih procesa u crevima),
protiv kostobolje, reume, diuretik (izaziva mokrenje), ad -
stri gens (steže sluzokožu).
Terapeutske indikacije: Holecistitis (upala žučnog mehura),
upala žučnih kanala, čir, crevna oboljenja, dijareja (proliv), bub -
režna oboljenja, kostobolja, reumatizam, kožne bolesti.
Način upotrebe:
- Infuzija: 1 kašičicu lišća dodati na 250 ml vruće vode i ostaviti
da odstoji 3 minuta, a zatim procediti. Piti 2-3 šolje na dan.
- Dekokt: 50 g kore dodati na 1 litar vode; kuvati 4 minuta, a
zatim ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti 3 šolje dnevno. Dekokt je
veoma delotvoran kod kostobolje, reume i dijareje.
BELA VRBA
BELA VRBA (Salix alba) Fam. Salicaceae
Opis: Drvo, visoko do 20 m, sa bogatom krošnjom formiranom
od tankih grana, koje su gipke, mlade i imaju žuto-zelenu
boju. Listovi su linearno-kopljasti, zašiljeni na vrhu, fino nazubljeni
po obodu. U početku su prekriveni vlaknima sa obe strane,
što im daje srebrnasto-belu boju, dok kasnije vlakna ostaju samo
sa naličja. Cvetovi su jednopolni, grupisani u žute rese, skupove
sitnih cvetova, poređani u linearno-paralelnom nizu, i mogu biti
muški (žute boje) i ženski (zelene).
Staništa: Vlažni sprudovi, šumarci pored voda, jezera, reka.
Upotrebljivi delovi: Kora sa grana. Sakuplja se u martu-aprilu.
Uzima se kora sa grana koje su stare 2-3 godine (mlađe gra -
ne).
Preparat koji se dobija posle sušenja je trakastog ili žljebastog
izgleda, gladak se spoljne strane, sivkasto-zelene do žuto-zelene
boje, gorkog ukusa sa svojstvom adstrigensa (koji skuplja usta).
Kora se može uzeti i od drugih vrsta ovog drveta i to pod istim
uslovima: Salix fragilis (zelena vrba) i Salix purpurea (crvena
vrba) - koje imaju iste karakteristike.
Kod zelene vrbe, grane se lome vrlo lako, nisu elastične, već
krte po čemu se lako prepoznaju.
Sakupljanje se vrši u periodu mart-maj. Sušenje se obavlja u
senci, u ugrejanim prostorijama ili na peći.
Aktivna svojstva: Salikozid, populozid, mešoviti tanini, flavonozid.
Farmakološko dejstvo: Analgetik (protiv bolova), antitermik
(protiv povišene temperature), tonik (osvežavajuće sredstvo),
anti-reumatik (protiv reume), adstrigens (steže površinu sluzo-
kože i povređene kože), antiseptik (protiv klica), sedativ (umirujuće
sredstvo), blagi hemostatik (zaustavlja krvarenja).
Terapeutske indikacije: Akutni reumatizam zglobova i kostobolja,
grip, bronhitis (upala bronhija - dušnica), hiperhlorhidrija
(povećana želudačna kiselina, dispepsija (poremećaj u varenju),
insomnija (nesanica). anksioznost (uznemirenost).
Način upotrebe: 1 punu kašičicu kore staviti u 250 ml hladne
vode, kuvati 5 minuta, ostaviti da odstoji 10 minuta, a zatim procediti.
Piti 2 šolje dnevno, zaslađene medom.
Može se koristiti i u vidu praha, pripremljenog od kore; 2 g
praha uzimati sa medom ili širom pre jela, 3 puta dnevno.
Takođe se može pripremiti i macerat (otopina) od praha: 50 g
kore u vidu praha sipati u 1 litar soka od grožđa i ostaviti da
odstoji 15 dana. Piti 2 šolje dnevno.
Infuzija od listova: Staviti 1 kašičicu na 250 ml vrele vode da
odstoji 5 minuta; piti 3 puta dnevno po 250 ml pre jela, u slučajevima
polne razdražljivosti, anksioznosti, nesanice.
Opis: Drvo, visoko do 20 m, sa bogatom krošnjom formiranom
od tankih grana, koje su gipke, mlade i imaju žuto-zelenu
boju. Listovi su linearno-kopljasti, zašiljeni na vrhu, fino nazubljeni
po obodu. U početku su prekriveni vlaknima sa obe strane,
što im daje srebrnasto-belu boju, dok kasnije vlakna ostaju samo
sa naličja. Cvetovi su jednopolni, grupisani u žute rese, skupove
sitnih cvetova, poređani u linearno-paralelnom nizu, i mogu biti
muški (žute boje) i ženski (zelene).
Staništa: Vlažni sprudovi, šumarci pored voda, jezera, reka.
Upotrebljivi delovi: Kora sa grana. Sakuplja se u martu-aprilu.
Uzima se kora sa grana koje su stare 2-3 godine (mlađe gra -
ne).
Preparat koji se dobija posle sušenja je trakastog ili žljebastog
izgleda, gladak se spoljne strane, sivkasto-zelene do žuto-zelene
boje, gorkog ukusa sa svojstvom adstrigensa (koji skuplja usta).
Kora se može uzeti i od drugih vrsta ovog drveta i to pod istim
uslovima: Salix fragilis (zelena vrba) i Salix purpurea (crvena
vrba) - koje imaju iste karakteristike.
Kod zelene vrbe, grane se lome vrlo lako, nisu elastične, već
krte po čemu se lako prepoznaju.
Sakupljanje se vrši u periodu mart-maj. Sušenje se obavlja u
senci, u ugrejanim prostorijama ili na peći.
Aktivna svojstva: Salikozid, populozid, mešoviti tanini, flavonozid.
Farmakološko dejstvo: Analgetik (protiv bolova), antitermik
(protiv povišene temperature), tonik (osvežavajuće sredstvo),
anti-reumatik (protiv reume), adstrigens (steže površinu sluzo-
kože i povređene kože), antiseptik (protiv klica), sedativ (umirujuće
sredstvo), blagi hemostatik (zaustavlja krvarenja).
Terapeutske indikacije: Akutni reumatizam zglobova i kostobolja,
grip, bronhitis (upala bronhija - dušnica), hiperhlorhidrija
(povećana želudačna kiselina, dispepsija (poremećaj u varenju),
insomnija (nesanica). anksioznost (uznemirenost).
Način upotrebe: 1 punu kašičicu kore staviti u 250 ml hladne
vode, kuvati 5 minuta, ostaviti da odstoji 10 minuta, a zatim procediti.
Piti 2 šolje dnevno, zaslađene medom.
Može se koristiti i u vidu praha, pripremljenog od kore; 2 g
praha uzimati sa medom ili širom pre jela, 3 puta dnevno.
Takođe se može pripremiti i macerat (otopina) od praha: 50 g
kore u vidu praha sipati u 1 litar soka od grožđa i ostaviti da
odstoji 15 dana. Piti 2 šolje dnevno.
Infuzija od listova: Staviti 1 kašičicu na 250 ml vrele vode da
odstoji 5 minuta; piti 3 puta dnevno po 250 ml pre jela, u slučajevima
polne razdražljivosti, anksioznosti, nesanice.
BELA BREZA
Opis: Visoko drvo, sa tom korom. Mlade grane i listovi su
kadifasto-vlaknasti.
Staništa: Raste divlje po šumama, vlažnim mestima, brežuljkastim
i planinskim predelima.
Upotrebljivi delovi: Pupoljci, listovi, kora i sokovi.
Aktivna svojstva: Flavonozid, etarsko ulje, triterpenski derivati.
Sakupljanje: Listovi se beru u maju - junu, pupoljci u martu,
kora se skida u martu - aprilu i to samo sa mladih grana.
Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospešuje mokrenje), protiv
kostobolje, antireumatik. hipotenzor (lek za snižavanje krvnog
pritiska), protiv čira, antiflamator (protiv zapaljenja).
Terapeutske indikacije: Oligurija (tegobe pri mokrenju), kardio-
renalni edem (otok usled oboljenja srca i bubrega), kamen u
bubregu, bubrežne kolike (bolni napadi), reumatizam, kostobolja,
hipertenzija (povišen krvni pritisak), hronični cistitis (upala
mokraćnog mehura), celulit.
Način upotrebe:
- Infuzija: 1 puna kašičica lišća dodata na 250 ml vruće (ključale)
vode treba da odstoji 3 minuta. Piti 3-4 šolje na dan.
- Dekokt: 1 kašičica (puna) u prah samlevene kore, kuva se u
vodi 4 minuta, a zatim se ostavi da stoji 10 minuta. Piti 2-3 šolje
na dan.
- Sok od breze
kadifasto-vlaknasti.
Staništa: Raste divlje po šumama, vlažnim mestima, brežuljkastim
i planinskim predelima.
Upotrebljivi delovi: Pupoljci, listovi, kora i sokovi.
Aktivna svojstva: Flavonozid, etarsko ulje, triterpenski derivati.
Sakupljanje: Listovi se beru u maju - junu, pupoljci u martu,
kora se skida u martu - aprilu i to samo sa mladih grana.
Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospešuje mokrenje), protiv
kostobolje, antireumatik. hipotenzor (lek za snižavanje krvnog
pritiska), protiv čira, antiflamator (protiv zapaljenja).
Terapeutske indikacije: Oligurija (tegobe pri mokrenju), kardio-
renalni edem (otok usled oboljenja srca i bubrega), kamen u
bubregu, bubrežne kolike (bolni napadi), reumatizam, kostobolja,
hipertenzija (povišen krvni pritisak), hronični cistitis (upala
mokraćnog mehura), celulit.
Način upotrebe:
- Infuzija: 1 puna kašičica lišća dodata na 250 ml vruće (ključale)
vode treba da odstoji 3 minuta. Piti 3-4 šolje na dan.
- Dekokt: 1 kašičica (puna) u prah samlevene kore, kuva se u
vodi 4 minuta, a zatim se ostavi da stoji 10 minuta. Piti 2-3 šolje
na dan.
- Sok od breze
ZOVA
Zova je listopadni žbun, rjeđe drvo, koje naraste od 4-6 m, rjeđe do 10 m. Listovi su joj poredani u parove, dugi od 10-30 cm. Zova je hermafroditna biljka. Cvjetovi su grupisani u velike strukove, promjera 10-25 cm. Pojedini cvjetovi su bijeli, promjera 5-6 mm, sa 5 latica. Cvjeta sredinom ljeta. Plod je mala tamna bobica, 3-5 mm u promjeru, grupisana u velikim grozdovima. Raste na sunčanim mjestima, i na vlažnim i na suhim zemljištima.Cvet zove se obično koristi za pravljenje sokova, čajeva i slično
ARGAN DRVO ZIVOTA
Drvo argana (Argania spinosa) raste samo u jugozapadnom dijelu Maroka. Dobro podnosi sušu, otporno je na visoke temperature, a ako odumre, nakon 7 godina može ponovno oživjeti. Iz tog razloga ono simbolizira strpljivost i izdržljivost. Berberi ga zovu „drvo života“ jer djeluje blagotvorno na zdravlje: arganovo ulje koriste kao zaštitu od teških klimatskih uvjeta (snažnog vjetra i sunca) , za njegu osjetljive dječje kože, za zacjeljivanje ekcema, prevenciju strija tijekom trudnoće, te za masažu kod reumatoidnog artritisa.
Arganovo ulje se još uvijek dobiva na tradicionalni način. Proizvodnju ulja isključivo provode udruge žena, kojima je to način postizanja emancipacije i samostalnosti. Proces dobivanja je dugotrajan i težak – arganovi oraščići se beru, razbijaju kamenom i melju. Dobivena smeđa pasta (amlou) se ručno gnječi kako bi se dobilo ulje. Za jednu litru arganovog ulja potrebno je oko 100kg svježih plodova.Izuzetno djelovanje ulja argana potvrdili su razni laboratoriji: regeneracija hidrolipidnog sloja kože, porast udjela hranjivih stvari u stanicama kože, stimulacija međustanične oksigenacije, neutralizacija štetnih slobodnih radikala i zaštita vezivnog tkiva.
Arganovo ulje sadrži vrlo visoke količine nezasićenih masnih kiselina, uključujući i linoleinsku kiselnu, koja štiti i regenerira kožu. Masne kiseline također stimuliraju međustaničnu oksigenaciju, koja pomaže u vraćanju osnovne ravnoteže vode i lipida u hidrolipidnom sloju kože. Na taj se način sprečava sušenje kože i gubitak elasticiteta, što znači sprečavanje nastanka bora, te koža postaje mekša i zategnutija.
Učinak protiv nastajanja bora se povećava zbog prisutnosti velike količine vitamina E (tokoferola), koji je poznat kao najsnažniji biološki antioksidans i kao takav neutralizira slobodne radikale. Isto tako, vitamin E štiti stanične membrane od lipidne oksidacije i tako usporava proces starenja, te pomaže regeneraciji ožiljcima oštećenoj koži.
Arganovo ulje se još uvijek dobiva na tradicionalni način. Proizvodnju ulja isključivo provode udruge žena, kojima je to način postizanja emancipacije i samostalnosti. Proces dobivanja je dugotrajan i težak – arganovi oraščići se beru, razbijaju kamenom i melju. Dobivena smeđa pasta (amlou) se ručno gnječi kako bi se dobilo ulje. Za jednu litru arganovog ulja potrebno je oko 100kg svježih plodova.Izuzetno djelovanje ulja argana potvrdili su razni laboratoriji: regeneracija hidrolipidnog sloja kože, porast udjela hranjivih stvari u stanicama kože, stimulacija međustanične oksigenacije, neutralizacija štetnih slobodnih radikala i zaštita vezivnog tkiva.
Arganovo ulje sadrži vrlo visoke količine nezasićenih masnih kiselina, uključujući i linoleinsku kiselnu, koja štiti i regenerira kožu. Masne kiseline također stimuliraju međustaničnu oksigenaciju, koja pomaže u vraćanju osnovne ravnoteže vode i lipida u hidrolipidnom sloju kože. Na taj se način sprečava sušenje kože i gubitak elasticiteta, što znači sprečavanje nastanka bora, te koža postaje mekša i zategnutija.
Učinak protiv nastajanja bora se povećava zbog prisutnosti velike količine vitamina E (tokoferola), koji je poznat kao najsnažniji biološki antioksidans i kao takav neutralizira slobodne radikale. Isto tako, vitamin E štiti stanične membrane od lipidne oksidacije i tako usporava proces starenja, te pomaže regeneraciji ožiljcima oštećenoj koži.
GLOG
Glog je tvrdo i žilavo drvo srednje velicine. Nekada može biti i čvornovato. Cvetovi gloga imaju jak miris i mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se u kasno leto kada su potpuno zreli.
Biljka glog veoma cesto raste u šikarama i uz ograde i živice.
Lekoviti delovi biljke:
Cvetovi, listovi i plodovi bez peteljke.
Cvetove i listove treba brati u prolece. Cvetovi se ubiru samo sa drveta koje je u punom pocetnom cvatu. Sušiti ih u tankom sloju i pri tom paziti da nikako ne promene boju.
Listovi se beru nakon cvetanja biljke.
Plodovi se beru nakon sazrevanj. Suše se prvo u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše na toploj peci.Veruje se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvornijih lekovitih biljaka za srce. Glog jaca i reguliše rad srca. Pored toga, glog se od davnina upotrebljava kao prirodni lek za regulaciju krvnog pritiska, jer ne samo da moze sniziti povišeni krvni pritisak, nego i podici nizak u slucajevima oslabljenog srcanog mišica. Dobar je u lecenju oštecenog srcanog mišica u starosti, kod upale srcanog mišica, blagotvorno deluje u lecenju zakrecenja krvnih sudova i dobar je prirodni lek protiv angine pectoris. Drugim recima blagotvorno deluje protiv svih srcanih oboljenja. Glog isto tako ima pozitivan ucinak na smirenje nervnog sistema.
Biljka glog veoma cesto raste u šikarama i uz ograde i živice.
Lekoviti delovi biljke:
Cvetovi, listovi i plodovi bez peteljke.
Cvetove i listove treba brati u prolece. Cvetovi se ubiru samo sa drveta koje je u punom pocetnom cvatu. Sušiti ih u tankom sloju i pri tom paziti da nikako ne promene boju.
Listovi se beru nakon cvetanja biljke.
Plodovi se beru nakon sazrevanj. Suše se prvo u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše na toploj peci.Veruje se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvornijih lekovitih biljaka za srce. Glog jaca i reguliše rad srca. Pored toga, glog se od davnina upotrebljava kao prirodni lek za regulaciju krvnog pritiska, jer ne samo da moze sniziti povišeni krvni pritisak, nego i podici nizak u slucajevima oslabljenog srcanog mišica. Dobar je u lecenju oštecenog srcanog mišica u starosti, kod upale srcanog mišica, blagotvorno deluje u lecenju zakrecenja krvnih sudova i dobar je prirodni lek protiv angine pectoris. Drugim recima blagotvorno deluje protiv svih srcanih oboljenja. Glog isto tako ima pozitivan ucinak na smirenje nervnog sistema.
LIPA
U narodnoj medicini mnogih evropskih naroda lipa se koristila kao lek za razne zdravstvene tegobe. Po legendi, zraci sunca su „uhvaćeni“ u cvetu lipe, pa kada neko popije topao lipov čaj, toplota sunca ulazi u telo, uzrokujući znojenje. Znojenjem se organizam hladi i oslobađa groznice. Čaj od lipe je efikasan lek za probleme sa probavom, a lipov med je veoma cenjen takođe zbog svoje lekovitosti.
Cvetovi lipe od davnina se koriste za smirivanje i opuštanje nervnog sistema. Čaj od lipe je jedan od onih biljnih čajeva za koji nema ograničenja u konzumiranju. Čaj od lipe mogu da piju i deca. Kada zamenite kafu čajem od lipe, ubrzo ćete osetiti smanjenje nivoa stresa. On je blag relaksant, posebno efikasan kod nervne napetosti. Umesto čaja, možete za opuštanje sebi da priuštite i kupku – u vodu za kupanje dodajte jak čaj od lipe.
Mnoge žene koriste lipu tokom menopauze za smanjivanje nervoze i problema sa snom. Rina Nisim, švajcarski fitoterapeut i stručnjak za zdravlje žena, savetuje čaj od lipe za ublažavanje neprijatnih simptoma PMS-a.
Lipa snižava pritisak
Opuštajući efekti lipe blagotvorno deluju na kardiovaskularni sistem, posebno u slučajevima ateroskleroze ili hipertenzije (lipa snižava krvni pritisak). Birtanski herbalista Sajmon Mils, autor knjige Out of the Earth, the Essential Book of Herbal Medicine, ističe da cvet lipe isceljuje i jača zidove krvnih sudova (čak može da poboljša stanje kod proširenih vena).
Blagotvorno deluje na krvne sudove
Vodeći francuski stručnjak za fitoterapiju, Anri Leklerk, kaže da lipa čini krv tečnijom, manje gustom, sprečavajući stvaranje ugrušaka. Drugi poznati francuski fitoterapeuti takođe ističu da lipa deluje protiv stvaranja plaka na krvnim sudovima, kao i da blago deluje na koronarnu vazodilataciju (smanjuje mogućnost blokiranja arterija u srcu koje ga snabdevaju krvlju), smanjujući tako rizik od srčanog udara. Oprez se savetuje osobama koje već piju lekove za razređivanje krvi, koji se obično daju u terapiji za snižavanje pritiska, kao i druge lekove za srce, jer lipa može da pojača njihovo dejstvo. Stoga, ako već pijete ove lekove, a želite redovno da pijete čaj od lipe, prvo se posavetujte sa svojim lekarom
Dobra i za jetru
Lipa se preporučuje i za probleme sa jetrom, i to ne cvet, već unutrašnji deo kore, jer deluje kao blagi koleretik, što znači da podstiče stvaranje, lučenje i protok žuči kroz jetru, na taj način je čisteći i na prirodan način je obnavljajući. U Francuskoj se kora lipe koristi i u tretmanu virusnog hepatitisa (hepatitisa C).
Kako se pravi čaj od lipove kore
Inače, od kore lipe se pravi čaj na sledeći način: 30-40g sitno iseckane kore se kuva u otvorenom loncu, u 1 litar vode, dok se količina vode ne smanji za pola, što je dovoljno za 1-2 dana korišćenja, iako poznati francuski fitoterapeuti Durafor i Lapraz preporučuju da se prvih nekoliko dana pije i do 3 litra ovog čaja, a zatim da se nastavi sa po 1-2 čaše dnevno do izlečenja.
Spremite zalihu za zimu
Čaj od lipe utiče na znojenje, pa se preporučuje za snižavanje temperature u slučajevima gripa ili prehlade. Zato je dobro sada pripremiti zalihu lipovog čaja za zimu. Jedno američko istraživanje je pokazalo da cvet lipe pomaže deci u ranim fazama respiratornih bolesti, kao prevencija upale unutrašnjeg uha koja često prati ove infekcije.
Cvetovi lipe od davnina se koriste za smirivanje i opuštanje nervnog sistema. Čaj od lipe je jedan od onih biljnih čajeva za koji nema ograničenja u konzumiranju. Čaj od lipe mogu da piju i deca. Kada zamenite kafu čajem od lipe, ubrzo ćete osetiti smanjenje nivoa stresa. On je blag relaksant, posebno efikasan kod nervne napetosti. Umesto čaja, možete za opuštanje sebi da priuštite i kupku – u vodu za kupanje dodajte jak čaj od lipe.
Mnoge žene koriste lipu tokom menopauze za smanjivanje nervoze i problema sa snom. Rina Nisim, švajcarski fitoterapeut i stručnjak za zdravlje žena, savetuje čaj od lipe za ublažavanje neprijatnih simptoma PMS-a.
Lipa snižava pritisak
Opuštajući efekti lipe blagotvorno deluju na kardiovaskularni sistem, posebno u slučajevima ateroskleroze ili hipertenzije (lipa snižava krvni pritisak). Birtanski herbalista Sajmon Mils, autor knjige Out of the Earth, the Essential Book of Herbal Medicine, ističe da cvet lipe isceljuje i jača zidove krvnih sudova (čak može da poboljša stanje kod proširenih vena).
Blagotvorno deluje na krvne sudove
Vodeći francuski stručnjak za fitoterapiju, Anri Leklerk, kaže da lipa čini krv tečnijom, manje gustom, sprečavajući stvaranje ugrušaka. Drugi poznati francuski fitoterapeuti takođe ističu da lipa deluje protiv stvaranja plaka na krvnim sudovima, kao i da blago deluje na koronarnu vazodilataciju (smanjuje mogućnost blokiranja arterija u srcu koje ga snabdevaju krvlju), smanjujući tako rizik od srčanog udara. Oprez se savetuje osobama koje već piju lekove za razređivanje krvi, koji se obično daju u terapiji za snižavanje pritiska, kao i druge lekove za srce, jer lipa može da pojača njihovo dejstvo. Stoga, ako već pijete ove lekove, a želite redovno da pijete čaj od lipe, prvo se posavetujte sa svojim lekarom
Dobra i za jetru
Lipa se preporučuje i za probleme sa jetrom, i to ne cvet, već unutrašnji deo kore, jer deluje kao blagi koleretik, što znači da podstiče stvaranje, lučenje i protok žuči kroz jetru, na taj način je čisteći i na prirodan način je obnavljajući. U Francuskoj se kora lipe koristi i u tretmanu virusnog hepatitisa (hepatitisa C).
Kako se pravi čaj od lipove kore
Inače, od kore lipe se pravi čaj na sledeći način: 30-40g sitno iseckane kore se kuva u otvorenom loncu, u 1 litar vode, dok se količina vode ne smanji za pola, što je dovoljno za 1-2 dana korišćenja, iako poznati francuski fitoterapeuti Durafor i Lapraz preporučuju da se prvih nekoliko dana pije i do 3 litra ovog čaja, a zatim da se nastavi sa po 1-2 čaše dnevno do izlečenja.
Spremite zalihu za zimu
Čaj od lipe utiče na znojenje, pa se preporučuje za snižavanje temperature u slučajevima gripa ili prehlade. Zato je dobro sada pripremiti zalihu lipovog čaja za zimu. Jedno američko istraživanje je pokazalo da cvet lipe pomaže deci u ranim fazama respiratornih bolesti, kao prevencija upale unutrašnjeg uha koja često prati ove infekcije.
Bagrem
BAGREM (Robina pseudacacia) Fam. Fabaceae
Popularni nazivi: beli bagrem, kraljevo drvo, hacija, belo
drvo, morska drača, sinojka, drača
Opis: Pravo drvo, visoko 10 -25 m, sa trnovitim granama i
listovima, koji su nepravilno raspoređeni, po 9-27 u grupi, sa
kratkom drškom, duguljasto-ovalnog oblika, potpuni, bez vlakana.
Cvetovi su veoma mirišljavi, raspoređeni u dugačke cvasti,
imaju dugačku dršku i vise nadole. Plodovi sadrže bezbroj se -
menki.
Upotrebljivi delovi: Kora i cvet.Aktivna svojstva: Flavonski glikozid, robinin, akacin, etarsko
ulje.
Sakupljanje: Kora se skida samo sa mladih grana, u maju i
septembru, a suši se na suncu ili na toplom vazduhu.
Cvetovi se sakupljaju kada su potpuno formirani, ali pre nego
što počnu da venu, u maju - junu, a njihovo sušenje se obavlja u
senci.
Terapeutske indikacije: Pripremljen kao čaj suzbija reumatske
bolove i zubobolju, bolove u stomaku (antispastik), smanjuje
povećanu kiselinu, pomaže kod migrene. Efikasno deluje kod
gastritisa (upale sluznice praćene povećanjem kiseline), piroze
(gorušice), čira na želucu i na dvanaestopalačnom crevu.
Način upotrebe: 1 puna kašičica dodata na 250 ml vrele treba
da odstoji 3 minuta. Piti 2-3 šolje dnevno.
Popularni nazivi: beli bagrem, kraljevo drvo, hacija, belo
drvo, morska drača, sinojka, drača
Opis: Pravo drvo, visoko 10 -25 m, sa trnovitim granama i
listovima, koji su nepravilno raspoređeni, po 9-27 u grupi, sa
kratkom drškom, duguljasto-ovalnog oblika, potpuni, bez vlakana.
Cvetovi su veoma mirišljavi, raspoređeni u dugačke cvasti,
imaju dugačku dršku i vise nadole. Plodovi sadrže bezbroj se -
menki.
Upotrebljivi delovi: Kora i cvet.Aktivna svojstva: Flavonski glikozid, robinin, akacin, etarsko
ulje.
Sakupljanje: Kora se skida samo sa mladih grana, u maju i
septembru, a suši se na suncu ili na toplom vazduhu.
Cvetovi se sakupljaju kada su potpuno formirani, ali pre nego
što počnu da venu, u maju - junu, a njihovo sušenje se obavlja u
senci.
Terapeutske indikacije: Pripremljen kao čaj suzbija reumatske
bolove i zubobolju, bolove u stomaku (antispastik), smanjuje
povećanu kiselinu, pomaže kod migrene. Efikasno deluje kod
gastritisa (upale sluznice praćene povećanjem kiseline), piroze
(gorušice), čira na želucu i na dvanaestopalačnom crevu.
Način upotrebe: 1 puna kašičica dodata na 250 ml vrele treba
da odstoji 3 minuta. Piti 2-3 šolje dnevno.
Eukaliptus
prirodno raste u Australiji i najpoznatije je po tome sto su njegovi listovi osnovna i jedina hrana koala. Ono u potpunosti zadovoljava sve energetske i nutritivne potrebe ovih zivotinja. Osim sto jedu, koale ostatak dana provedu spavajuci jer su nakon obroka pomalo pijane zbogtoga sto im se eukaliptus u zelucu procesom fermentacije pretvara u alkohol.
Sa nase tacke gledista, listovi eukaliptusa imaju primenu u lecenju odredjenih bolesti, na prvom mestu bolesti disajnih organa. Oni sadrze raznovrsna esencijalna ulja od kojih se najvise istice eukaliptol jer je snazan antiseptik. U prvo vreme ova biljka se upotrebljavala za lecenje groznice.
U danasnje vreme, travari sirom sveta najcesce preporucuju upotrebu eukaliptusa za lecenje gripa i prehlade, ili u drugim slucajevima kada je ispoljen problem sa respiratornim organima. Pored toga sto unistava bakterije, etericno ulje eukaliptusa povoljno utice na bronhije i podstice izlucivanje sluzi.
U praksi se koriste listovi eukaliptusa u obliku caja, tinkture, praha ili etericnih ulja i to u slucajevima:
- Upale sinusa
- Akutnog bronhitisa
- Hronicnog bronhitisa
- Upale grla
- Kaslja
- Groznice
- Prehlade
- Gripa
Caj od eukaliptusa priprema se tako sto se u 2 dl kljucale vode ubaci jedan ili dva prstohvata lisca eukaliptusa da prokuva svega nekoliko sekundi. Kada se skloni sa vatre potrebno je da odstoji 10 minuta. Nakon cedjenja i kada se malo prohladi pije se i to po 2-3 solje dnevno.
Etericno ulje eukaliptusa je narocito korisno u slucaju prehlade i upale sinusa, kao sredstvo za inhalaciju. Priprema se tako sto se 2-3 kapi ulja i nekoliko kapi alkohola dodaju u vrucu vodu, (ne kljucalu). Inhalaciju treba obavljati nekoliko puna dnevno u trajanju od 10-15 minuta.
Sa nase tacke gledista, listovi eukaliptusa imaju primenu u lecenju odredjenih bolesti, na prvom mestu bolesti disajnih organa. Oni sadrze raznovrsna esencijalna ulja od kojih se najvise istice eukaliptol jer je snazan antiseptik. U prvo vreme ova biljka se upotrebljavala za lecenje groznice.
U danasnje vreme, travari sirom sveta najcesce preporucuju upotrebu eukaliptusa za lecenje gripa i prehlade, ili u drugim slucajevima kada je ispoljen problem sa respiratornim organima. Pored toga sto unistava bakterije, etericno ulje eukaliptusa povoljno utice na bronhije i podstice izlucivanje sluzi.
U praksi se koriste listovi eukaliptusa u obliku caja, tinkture, praha ili etericnih ulja i to u slucajevima:
- Upale sinusa
- Akutnog bronhitisa
- Hronicnog bronhitisa
- Upale grla
- Kaslja
- Groznice
- Prehlade
- Gripa
Caj od eukaliptusa priprema se tako sto se u 2 dl kljucale vode ubaci jedan ili dva prstohvata lisca eukaliptusa da prokuva svega nekoliko sekundi. Kada se skloni sa vatre potrebno je da odstoji 10 minuta. Nakon cedjenja i kada se malo prohladi pije se i to po 2-3 solje dnevno.
Etericno ulje eukaliptusa je narocito korisno u slucaju prehlade i upale sinusa, kao sredstvo za inhalaciju. Priprema se tako sto se 2-3 kapi ulja i nekoliko kapi alkohola dodaju u vrucu vodu, (ne kljucalu). Inhalaciju treba obavljati nekoliko puna dnevno u trajanju od 10-15 minuta.
GINKO BILOBA
Ginko biloba je najstarija biljka na Zemlji. Pojedini primerci ove biljke žive i do hiljadu godina. Njeno lišce i seme vec se vekovima koristi u staroj kineskoj medicini, prvenstveno za lecenje astme, bolesti bronhija i pluca, kao i za poboljšanje periferne i moždane cirkulacije krvi. Savremena medicina prihvaca, takodje, preventivno i lekovito delovanje ginka. Važno je napomenuti da je ginko najšire korišten prirodni preparat današnjice. Samo je u Nemackoj, tokom 1988., prepisano preko pet miliona ginko recepata. Istraživanja lekovitih delovanja ginka ukazuju na njegov snažno antioksidativno dejstvo, prvenstveno zbog visoke koncentracije flavonoida. Lišce ginko bilobe, izmedu ostalog, sadrži flavonoide kempferol, kvercetin, izoramnetin i druge glikozide, proantocijanidine, terpene neflavonoidnog porekla, i to: bilobalid i ginko glide A, B i C, lignine, etericna ulja i taninsku kiselinu , Stanište: Ginko biloba se uzgaja na nekoliko mesta u svetu, .. . Lekoviti deo biljke: list. Lekovito delovanje: . Pozitivni ucinci ginka Ginko poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, deluje blago antidepresivno, anksioliticki i koristan je za osobe koje pate od migrene. Olakšava tegobe kod astme, alergia, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti. U krvnim žilama deluje antiagregacijski, Odnosno, sprecava trombozu. Regulise povišeni kao i sniženi krvni pritisak. Poželjno ga je koristiti ako postoje problemi s jetrom ili bubrezima, raznim upalama, impotencijom, zujanjem u ušima, slabijim sluhom usled starosti, slabljenjem vida, vrtoglavicama i hemoroidima. Pospešuje iskorištavanje glukoze, pa je koristan i za dijabeticare. Obzirom da i uopsteno utice na cirkulaciju, korištenje ginka smanjuje neugodnosti vezane za proces starenja, povecava radne sposobnosti, ubrzava zarastanje rana i olakšava oporavak od upale vena.Raste 15m u visinu i 9m u sirinu.